Ovu fotografiju sam dobila i ne znam izvor. Ali ovakvu kucu smo imali i zvala se Juca. Obožavali smo je svi. To je bilo najlepše i najsladje kuče koje smo imali.Inače ,imali smo ih 9. Stalno sam pričala kako sam odnegovala troje dece i 9 malih kučića. Jucu smo udomili kod bračnog para koji je imao isto takvo kuče i živi srećno i u ljubavi , baš kao i ovo dvoje na slici . Morali smo jer su ćerki bile otečene žlezde. Pošto lekari nisu znali od čega , pitali su da li imamo kuče.I tako je Juca zbog zdravlja morala da ode. To nam je bio jedan od težih dana. Jedino smo bili zadovoljni jer je otisla u dobre ruke i dobru kuću.
Kada sam videla ovu fotografiju, htela sam da podelim sa Vama ovu priču. Inače, moja Sonja ima sliku Juce i njenog dragog.
I za kraj bih sa Vama podelila ove lepe misli koje sam dobila od drugarice.
UMIJEĆE MALIH KORAKA
"Ne molim Te, Gospodine, za čuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primijetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorasla tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene ženu koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakla i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka."
Pozdravlja Vas,
Kada sam videla ovu fotografiju, htela sam da podelim sa Vama ovu priču. Inače, moja Sonja ima sliku Juce i njenog dragog.
I za kraj bih sa Vama podelila ove lepe misli koje sam dobila od drugarice.
UMIJEĆE MALIH KORAKA
"Ne molim Te, Gospodine, za čuda i videnja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka. Učini me sigurnim u razdvajanju vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da primijetim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proteći. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratioci života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorasla tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene ženu koji će brazditi duboko poput broda, kako bi dotakla i one koji su “ispod”.
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka."
Pozdravlja Vas,
Kad sijećanja nagrnu, emotivan post. Oduvijek se čovijek vezivao za svog ljubimca, mogu samo da predpostavim kako je bilo kad je otišla Juca. Slatka fotografija.
ОдговориИзбришиUmjeće malih koraka- mudre misli.
Puno pozdrava.
Sta je covek bez sećanja?Pozzz Rado:))
Избришиjao, kuca juca :)
ОдговориИзбришиšteta što je morala da ode, ali ako je već otišla neka je otišla u dobru kuću. ipak je kćerkino zdravlje važnije.
Bas tako.:))
ИзбришиBaš emotivno stvarno,jako volim pse i imam dva ljubimaca koja volim najviše na svijetu,vjerujem da vam je bio težak rastanak od Juce,ali ipak uveselila je drage ljude koji su je dobro udomili..veliki pozdrav Cale!
ОдговориИзбришиUzivaj sa tvojim ljubimcima draga Nely.Pozz:))
Избриши