Jedan vikend u selu Bistrica gde je moja ćerka pronašla svoju ljubav,život,gde odgaja decu i gde radosna baka ode po neki vikend u goste.
Ovo je bista Dragitina Tomaševića Iz Bistrice koji je još davne 1912 učestvovao na Olimpijskim igrama.I moji Dušan i Lazar zauzeli -visoki start.
Dušan me provozao kroz Bistricu da baka fotografiše...
Bistrička rečica je kao potok ali kada su bile poplave sa planine, sručila se i napravila čudo ljudima u nižim delovima sela...
Ovde je Dušan išao u Vrtić.Učionica pri školi....
Ovde na jesen kreće u školu...
Pokazao mi školsko igralište.Salu za fizičko nemaju jer se i škola desetkovala.On će poći u dvojno odeljenje sa osmoro djaka,od kojih je njih troje prvaka...A mali Lazar čak neće moći ni da podje u tu školu već u obližnjem gradu, Petrovcu j,er je te godine bio jedino dete koje se rodilo...
Stara vodenica blizu njihove kuće...
Ima jako lepih kuća i dvorišta.Mi smo samo fotografisali u okolini njihove kuće...
Najlepši deo Bistrice je pored crkve gde je priroda zaštićena.To ću Vam pokazati nekom drugom prilikom kada budem fotografisala.
A u dvorištu moje dece,moj zet koji je vredan i kreativan mladi muškarac je za svoje momke sam napravio Igralište:Kućicu sa toboganom,drvene klipove da lako nauče da se penju na drvo...
Maks im je novi član porodice.Kuče koje je neverovartno slatko i ispunjava ih radošću....
Nisam skoro bila...akcija...bazen...kupanje...bicikle...koš koji im je napravio...Sve je podredjeno njima,u malom dvorištu.
Uživajte...a ako ste se pitali kako mi je zbog ruku...ide na bolje...
Ljubi Vas i pozdravlja,