уторак, 3. јул 2012.

NIKAD više neću držati dijetu!

            Kako sam smršala a (nisam) držala dijetu!

U nasem narodu postoji izreka da -žena koja se uda dobije u težini pola do jednog kg po godini braka.
Posmatrajući većinu žena u Srbiji ,to mu nekako dođe kao pravilo.
Neću da analiziram zašto je to tako.Znam samo da sam i ja bila u kategoriji tih žena.
Isto tako je pravilo da većina žena koja nije u braku i nema problem sa kilažom.I to je tema za poseban post i diskusiju.

Ja Vam mogu preneti lično iskustvo.

Negde sam procitala da je:
-do 1500 cal potreba za život
-do 2000 cal psihološka potreba
-preko 3000 cal psihijatrijska potreba

Mislim da bih se složila sa tom teorijom. Nije bitan razlog ali većina nas umanjuje neko trenutno ili konstantno nezadovoljstvo hranom.

Ko je taj ko se  neće lepše osećati posle pojedene čokolade ili nekog slatkiša.
Treba biti karakter i opredeliti se za zdrav način ishrane i očuvati liniju u starijim godinama.

Medjutim ,mnogi od nas ,nisu zadovoljni svojim izgledom, naročito LETI kad se više otkriva nego pokriva.

Govorim u svoje ime,žene koja se već nekoliko godina muči sa hormonalnim promenama.
One neizostavno vodi ka tome da trenutnu muku zamenim slatkišem.
Međutim pre 12 godina imala sam burnu epizodu u svom životu.Razvod.
Imala sam takođe i nataloženo nezadovoljstvo na bokovima,nesanicu,problem sa
stolicom.
Pošto sam stavila tačku na svoj dotadašnji život i otpočela sa novom rečenicom,rešila
sam da se pozabavim sobom.

Prvo,rekla sam da NIKAD više neću držati dijetu!

Mučila bih svoj organizam,izgladnjivala i posle izvesnog vremena kg bi se vratili.Zato sam i izrekla odlučno tu rečenicu.

Kupila sam alge koje su se pokazale dobre za regulaciju stomaka.Bilo je potrebno piti po dve tablete uz obrok. Nisam imala dovoljno novca da kupim dve kutije i tako sam raspodelila da pijem i jedem 2 puta.
Doruckovala bih u 9 sati a rucala u 5.Oko 2 sata bih pojela voće.
Nisam imala nikakvu misao da sam ja na nekoj dijeti.To mi nije bilo ni u malom mozgu.
Uveče bih kretala oko 9 sati u šetnju.Šetala bih brzim hodom,da se umorim što više kako bih pobedila nesanicu.
I tako...8 MESECI. ISTO. Sve isto. Osim što sam regulisala stolicu a zarekla sam se da cu piti godinu dana kako bih se zauvek oslobodila te muke.
Tada sam imala 40 godina.
Međutim ,posle 8 meseci,kg su počeli BUKVALNO DA SE TOPE sa mene.Ja sam dnevno gubila po kg.
Kako? Tada nisam znala.A onda sam posle nekoliko godina pročitala da sa 50km predjenih nedeljno brzom šetnjom,skidamo 2 kg sala trajno.
Pa,meni se baš to desilo a da nisam znala.Sat ipo šetnje je oko 8 km.Puta 7 dana.Pa, to je bilo preko 50 km nedeljno.
Nisam se obazirala na to kakvo je vreme. Kiša,sneg,vetar..ne bitno je.Ja sam šetala tih 90 minuta.

Nedeljno sam ulazila u konfekcijski broj manje.
Smršala sam toliko da sam od sreće sto sam došla do nečega što sam godinama pokušavala ,ušla u fazu da postajem mršavija više od toga što želim.
Čak sam se u jednom trenutku zabrinula- kako da zaustavim dalje mršavljenje.

Nakon toga...
Upoznala sam sadašnjeg muža i postala neizmerno  srećna.

Prestala sam da pijem alge.

Nisam vodila računa o tome šta jedem.Jedino je ostala potreba za smanjenim porcijama i češćim jelom.

Odlično sam se osećala i izgledala.Godinama.

Da,lepo sam rekla-izgledala.Sad me svi živi pitaju, zašto sam dozvolila sebi da se ugojim.Naravno, ja odlično nosim te kg i ko me ne zna od ranije,misli da dobro izgledam za svoje godine.

Ali ,JA ZNAM.Zašto sam to sebi dozvolila?

Došla sam do željene kilaže.Godinama je bilo bez ikakvih oscilacija.

A onda- VELIKA GREŠKA.
Polako počinjem da preskačem šetnje jer je moj muž umoran a želeo bi da vreme provodimo zajedno.
A ne pazim više šta jedem jer godinama to više i ne činim. Mislila sam da ja imam zauvek dobru kilažu.

E ,NIJE!

Sada je teško .Imati 52 godine, navikao si se i na slatkiše a i da pojedeš kao i ostali kada je ručak,porodična slavlja....Da utoliš malo melanholije i blage hormonalne depresije u malo čokolade i malo izležavanja.

Sad pravim greške koje sam celog života pravila.Čitam i gledam kako to drugi rade,broje,izgladnjuju se itd...I teško mi je...

ZATO,ponovo uzimam svoj život u svoje ruke i krećem.

Vozim biciklu,pešačim,imam baštu.Sada i plivam.
Dobro je za početak da trošim kalorije ,kako se ne bih dalje gojila ali polako počinjem bitku sa hormonalnim rupama u stomaku i potrebom za estrogenom koji me navodi da jedem masno,masno,masno.Inače ne volim masno.
Posledica-uz povećanu kilažu i povećani holesterol.

DA,zaboravila sam da kažem da sam ja pobornik zdrave ishrane i da sam se ježila od pomisli na žene i devojke koje svoju kilažu duguju izgladnjivanju.Posledice po zdravlje su nepovratne.

Ali za sve Vas koji bi hteli još neku informaciju ,naišla sam na dobar sajt.Jeste da je komercijalan i da taj lekar kasnije naplaćuje ljudima svoje znanje i iskustvo ali bar nešto besplatno možete  dobijete.A to je par saveta u 5 dana ,sa video zapisom.U načelu,podržavam sve štoje rekao.Zato ću vam i dati njegov link:

http://www.precisionnutrition.com/fat-loss-course-for-women-day-1


                 Iskreno,
                             Vaša ,
                                      Cale





























1 коментар:

  1. Pozdrav draga.
    Ne znam ni da li me se sećaš... Da go, dugo nisam u bliskoj gerskim vodama. Stoji blog, stoje materijali i alati za kreativni rad, sve stoji.
    Danas sam, evo na tvom blogu već par sati. Tražila sam neki stari post o chalk boji, pa sam čitala i čitala... Muž i ja renoviramo njegovu kuću na selu, kuća je od brvana, sa krovom od maćanskog kamena, zadržavamo autentičnost koliko se može. U kući je nekoliko divnih komada nameštaja, pa nameravam da ih sredim.
    Vidim da ti i dalje objavljuješ na blogu, za razliku od većine bllogera koje sam pratila i to me baš raduje.
    Ne bih da dužim o tome zašto ja ne radim ništa i ne blogujem. Jedan od izgovora je moj posao, zahtevan, stresan, a i promena lokacije, preseljen sud meni baš, baš daleko.
    Zauravih se na ovoj temi jer ceo život mučim muku, od dijeta sam skudala baš jako puno kilograma, ali sam sve vraćala. Imam 62 godine. Ne mogu da se nateram na bilo koju fizičku akt vnost, retko prošetam našeg psa, uglavnom to radi suprug.
    A i kako, odlazim pre sedam, vraćam se posle pet. Ili je i to loš izgovor?
    Kako si ti sada?
    Kako tvoja pirodica?
    Žalim što nema snimaka da čujem kako tvoja ćerka peva.
    Možda i ne vidiš ovaj komentar, možda te mrzi da pišeš...ne mari.
    Želim ti sve najbolje. Izražavam veliko divljenje svemu što radiš.
    Veliki pozdrav!

    ОдговориИзбриши

Javite se. Volim da komuniciram sa ljudima i saznam njihova mišljenja.
Radujem se Vašim komentarima. Čujemo se:)))

09 10 body>