понедељак, 3. фебруар 2014.

"Come back" u "Reality Show"



Godina Konja. KONJ-moja omiljena životinja. Nadam se da će mi dati SNAGU I LEPOTU DA LEPŠE ŽIVIM.






Prodje Januar...Ne povratio se više...Mesec dana bolesti.Ne tako  strašne ali iscrpljujuće.
I šta sad?
Naravoučenije:
Kad ti bog pošalje žuti karton,šta čekaš,menjaj igru jer sledi crveni .Da li sam spremna za Crveni?
Ne ,nikako.Toliko lepih stvari još želim,a da li ću ih realizovati,zavisi isključivo od mene i moje porodice. Neće mi pomoći ni VUČIĆ,ni DAČIĆ,ni ČEDA,ni KOŠTUNICA,ni ....koliko ih ima ili koliko će ih biti.Oni su tu za NAROD DA IM POMOGNE DA POBEDE,da bi bilo lepše NJIMA I NJIHOVOJ DECI.
A mi ,boranija,moramo da se izborimo za sebe i svoje porodice.
PRVO,za sebe,jer ŽENE su stub kuće.Kad su žene ok i kuća je ok.
Dolazimo na početak.
Kad bog pošalje žuti karton ženi,ugrožena je cela porodica.
Sve Vam je ovo poznato zar ne?

Zato,ove godine,PRIMENIĆU na sebi nekoliko stvari:

1.SVE ŠTO MOŽEŠ DANAS, OSTAVI ZA SUTRA.
U prevodu-napraviću prioritete.
2.AKO BIRAM izmedju peglanja svega i što se pegla i ne pegla a ja ga peglam,biram ŠETNJU.
3.IZMEDJU IZBORA KOJI ĆEMO FILM GLEDATI,BIRAM NAŠ FILM.
U prevodu,manje TV a više LJUBAVI:
4.AKO SE DVOUMIM IZMEDJU SARME I SALATE,BIRAM SALATU.
p.s.i od srca je serviram ukućanima
5.AKO BIRAM sa kim provodim slobodno vreme,potrudiću se da napravim NAJBOLJI izbor.
6.DRUŽIĆU SA DECOM I IGRAĆU SE SA NJIMA,JOŠ VIŠE.
7.RADIĆU SVE ONO ŠTO ME ĆINI SREĆNOM
8.IGRAĆU SVAKOG DANA UZ MUZIKU KOJU VOLIM
9.ZAVRŠIĆU STVARI KOJE SAM ODLOŽILA JER NEMAM DOVOLJNO VREMENA.Sada ću imati jer me te stvari ćine srećnom.
10.NIKADA VIŠE NEĆU ODVAJATI VREME ZA SEBE!
ZA SEBE ĆU IMATI VREMENA A ZA DRUGE ĆU GA ODVAJATI!!!

ZAŠTO OVO SVE VAMA GOVORIM?
JER REČI IMAJU TEŽINU KADA SE IZGOVORE.

Ako se i Vama isto dogadja u životu,PIŠITE kako se VI borite za sebe?
Da razmenimo POZITIVNU ENERGIJU.

Ogromni poljubac šelje VAM,
                                               





петак, 10. јануар 2014.

Kako da se motivišem?


Nova godina...planovi,planovi,planovi....    


izvor:nepoznat
Ova me je fotografija podsetila na neke jako teške trenutke u životu,kada sam bila na pragu da odustanem ali me je moja najmladja ćerka koja je imala tada 10 godina,ohrabrila rečima:"Nasmej se maki,ti uvek nađeš rešenje za sve!" Ja sam bila ova žaba.I "preživela" a samnom i moja deca koja su mi bila motivacija.

A onda sam uplovila u mirnu luku i umorna od borbe počela da se bavim stvarima koje me čine srećnom.I vremenom povećavala svoje želje,dok nisam došla do brda želja.Da me ne razumete pogrešno,nijedna moja želja nije bila materijalne prirode.Većina se čak odnosi na to ,da nekim svojim delom,usrećim drage osobe.
 Ja sam se već odavno pomirila sa tim da mene pare neće.Što bi rekli ovi svi učitelji prosvetljenosti da ja ne radim kako treba jer treba samo zamisliti i sve već bude  kako treba.Ali ja sam rođena,ne mojoj krivicom,  u pogrešnoj zemlji i u pogrešno vreme.Moj sin mi je rekao da bih ja sa ovolikim svojim radom i talentom  u Francuskoj ,gde on živi ,živela super.A ja kažem,ne treba super već "kao sav normalan svet".

A moja sadašnja želja je da pogledate ove divne priloge ,koje će Vam zasigurno pomoći.
 Svi mi imamo  brdo želja kako bi smo pobiljšali svoj život,ili odredjene oblasti svog života i vrlo često se završe NESLAVNO ,kao mrtvo slovo na papiru.Prošle godine sam sebi poželela VOLJU da realizujem sve svoje želje. Ili je želja bilo mnogo ili je volje bilo manje,ali 
rezultatom nisam zadovoljna.
Ovih dana sam naišla na ovaj video.Pobornik sam ideje da se ništa u životu ne dešava SLUČAJNO. Što reče moj Zoka:"Slučajno se samo prave deca u  Fići!"


 Tehnike za MOTIVACIJU:


A kako bi bili USPEŠNI u životu potrebno je savladati Tehnike učenja,tj balansiranja  u svim aspektima koje  čine naš život. Od srca  Vam preporučujem da pogledate ovaj snimak.


 
Volela bih da saznam,kakav su utisak ostavili ovi video prilozi na Vas.

Do sledećeg posta,
                           pozdravlja Vas,
                                               

четвртак, 9. јануар 2014.

Knjiga u srcu ili craft srce ili srca za...svejedno

Važno je da kuca...da smo živi i da nas podstiče na lepotu življenja ,na ljubav,na kreativnost...

Dragi moji ,pošto mnoge od Vas nisam poznavala kada sam odpočela blogovanje,rešila sam da 
u postovima ,pored novih sadržaja,pokažem i delić starog,to jest samo onoga što sam ja lično radila.Ako se pitate šta je ovo ispod,imate link pa prošetajte i pogledajte.Tako će,mnoge meni drage stvari naći put do vašeg srca.

                                           http://creativacale.blogspot.com/2012/06/srce-za-studenta-arhitekture.html

Ovo je reklamni poster naše Biblioteke. Nastao je kao ideja da se promoviše knjiga. Poster je kolaž crteža nastalih na našoj Likovnoj radionici.Zove se -Pronađi me.
Ako sam Vas ovim postom podsetila da se upište u Biblioteku i uronite u neki NOVI svet i dogadjaje ,kako bi malo pobegli od svakodnevice,biće mi DRAGO.


                                                                      Pozdravlja Vas,
                                                                             




среда, 1. јануар 2014.

Prvi post u Novoj godini

Dragi moji,
SREĆNA VAM NOVA 2014.g
u kojoj smo MUDRIJI ZA JEDNU GODINU.

ŽELIM Vam da tu mudrost iskoristite na najbolji način za ličnu i kolektivnu BLAGODET A DA NAS SVE PRATI SREĆA ,jer BAŠ NAM JE ONA POTREBNA.  

Ovo je kolaz fotografija koje Vam nisam pokazala a koje 
želim da podelim sa Vama.

                                     Obišla Sonju u Novom Sadu i oduševila se novogodišnjom atmosferom..

Igrala se sa unucima...
 Slavili Veljku i Urošu rodjendan...
Jednostavna zabava sa cevčicama za sok od letos je zabava kad dodju u goste.Nižu se lančići,narukvice...


  Mali Lazar (Leopard) nije bio na slavi ,pa tako ga nije bilo maskiranog na blogu u prošlom postu.Srećan je pozirao da ga baka "stavi tuu"-postavi sliku na blog.Dušan se trudio da da osmeh jer je u zadnje vreme postao mali "mrgud".

 Uz kupovne poklone ide i malo bakinih "rukotvorina"...

Veljko je pošao u školu i počeo lepo da čita i ova kocka je nešto što sam smislila za njega i drugare,kao i za igru sa bratom:"Baci kocku,pročitaj zadatak i uradi."Znajući Veljka ,ovo će biti zabava.!"Kutije sam lepila sa salvetama.Neke sam i ojačala i selotejpom.Sijaju ,trajnije i služiće za njihovo dečije blago.


Mala Milica će 14.januara imati 2 meseca. Hvala bogu,lepo raste i baka tetka joj je PRVI put sašila keceljicu za hranjenje. Ponosna sam na svoj prvi ručni rad sa paspul trakom i bez šnita. Opušteno seckam i spajam jer me baš briga ako pokvarim. I iz te opuštenosti ispade nešto lepo. Jedino je jedan rukav za 1 cm širi(ha,ha) ali neće mi zameriti moja sestričina. Zna da sam početnik i ohrabruje me .
A ovo je moja rodjena sestra,bez koje ne bih mogla da zamislim svoj život.Ja sam najmladja kao moja Sonja,ona starija 8 godina i od kada smo pre 28 godina ostali bez naše mame .ona je moj oslonac u životu,moja ljubav i sve moje.Hvala joj do neba što postoji.Uvek za sebe misli da nije dovoljno lepa( pusto
žensko) a ne zna da je nama najlepša na svetu.Ova poslednja slika ,na koju će se ljutiti što sam postavila,oslikava naš odnos koji je pun razdraganosti i smeha.Ja sam optimista,a ona je nepopravljivi optimista.
Ovo je njena reakcija na moj urnebesni smeh izazvan njenim komentarom :" Šta ti je,pa rekao Vučić da će biti bolje od sledeće godine!"
Daj Bože da su i ona i dotični u pravu,pa da se smejemo od sreće!Ona je rodjena baka male Milice.



Malo spremanja za porodičnu proslavu...
Za Veljkov i Ukijev rodjendan.Fudbal je bitna stvar u njihovom životu.Veljko je počeo da trenira fudbal,ove godine kad je pošao u školu.Htela sam 3d figurice ,da stoje ali trebalo je spremiti nekoliko dana ranije ,da se osuše .Medjutim,pošto nam je slava Sveti Nikola i tu je bilo mnoooogoooo spremanja,ovo je bio poduhvat spremiti posle slave.Ali za iskru u njihovom oku ,treba se potruditi.Nikad ne stižem kada su ta velika slavlja da slikam ono što spremam ali onaj ko to isto radi kao ja(da ne zna gde mu je glava od posla) seti se kad bude kasno.



Ovo je mali dodatak paketićima.Od drveta kućice za maštovite igre...












A od kamenčića koje sam skupljala u Grčkoj,nastala ova mala kutija za učenje čitanja i računjanja.


                                                         Pozdravlja Vas i ljubi u NOVOJ 2014.

                                                                               








уторак, 24. децембар 2013.

Deca su ljubav...

Dragi moji,danas je divan dan,mom najmladjem detetu Sonji,21.rodjendan.
Jedno divno,pametno,plemenito dete.Jedan čovek sa velikim Č.
Coko,SREĆAN RODJENDAN!

Ja sam baka,i sva naša deca iz porodice su naše blago.
Zato su oni MOJA NAJLEPŠA ČESTIKA,UPUĆENA  SVIM DOBRIM LJUDIMA SVETA.

MARRY CHRISTMAS 
and
HAPPY NEW YEAR.


Pozdravlja Vas,



 

недеља, 15. децембар 2013.

U hladno zimsko popodne uz kaficu i mašinicu...

Kad se ušuškaš u krevetu,ušuškaš i knjigu iz Biblioteke .Mekano,toplo...za uzivanje...A onda obraduješ nekog ljubitelja knjige sa ovim unikatnim handmade poklonom. Krpice,stare majice,košulje,haljine...postanu blago za kreativni haos koji te uveseljava. A svako parče te tkanine ima i delić prošlosti ...











I markeri mogu poslužiti za malo crtanja i pisanja.A onda,setila sam se da mi je učitelj nosio sveske da pokazuje jer sam u prvom razredu imala domaći za pokazivanje.Crtala sam baš lepo a slova "Kosa tanka-uspravna debela".Svi smo imali lep rukopis a sada deca pišu kao "nogama"...A i zašta će im, sem da se potpišu jer se sve samo kucka,kucka ...
Medjutim,ja sam pobornik toga da se sve kvalitetno  treba sačuvati.Gledala sam na TV da u Paruzu postoji ćovek koji se bavi kaligrafijom i za poznate firme piše ručno pozivnice "krasnopisom".Ima toliko posla da ne može da postigne.Ali Pariz je Pariz...

Šila sam i ja malo dulekčiće za jesenju dekoraciju ali do sada nikako da postavim slike.Hajd sad da iskoristim ,pre Nove godine.
Ali slatki su ,pa sam želela da Vam pokažem.To je bila jedna stara košulja sa jesenjim bojama...A sad..




A ovu sam sliku videla negde na netu i mnogo mi se dopala.Nacrtam je na jednoj bebećoj košiljici i stojala je.A onda 'klik. Zoranova crno bele košulje koju sam izdvojila jer kragna više nije za nošenje.Ova čipka i zadnji deo jastučnice je belo platno od jednog svadbenog "peškira".Ko ne zna šta je svadbeni peškir,evo malog objašnjenja. Majke i cure su radile od belog platna i bele čipke dekoraciju za svadbene kočije ili automobile.Svaki gost bi ga dobijao na poklon kao dekoraciju svadbenog automobila.To su divni ručni radovi,neki su i sa vezom.Imam sačuvane i sada pošto mi je suturen u etno stilu ,konačno dobijaju svoje mesto.




Ovaj vez je sačuvan od Zoranove tetke JUCE.Ona je bila deo nihove porodice.Nije imala svoju ,pa je njihov dom bio i njen.Tetka Juca je bila apotekar ali i ljubitelj šivenja i kreativnosti.Od nje je ostalo mnogo konaca,igala,materijala i svega za šivenje,pletenje.Hvala tetka Juco,u sećanju si svih,pa i mog iako te nisam poznavala.Ali je ona toliko bila u srcima ukućana da su je svojom pričom meni učinili da je "osećam".




Muškatle sam morala da sklonim u punom cvetu,jer onaj sneg sve  je presekao.



A kaktus ako se ne veram je ove godine mnogo rano procvetao.



A gde se okuplja porodica? Pa,oko stola! A šta bude sećanja? Mirisi toplog peciva ...





A predivnu novogodišnju atmosferu uvek prati crvena boja.


 Crvena je boja srca, krvi koja je život, ljubavi koja je naša potreba,radosti bez koje ne bi mogli da živimo.

Pozdravlja Vas,
                         
                                                                        
09 10 body>