Приказивање постова са ознаком Moje razmišljanje. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Moje razmišljanje. Прикажи све постове

четвртак, 29. децембар 2016.

Srećna NOVA godina

                         30.12 poslednji dan u ovoj godini i poslednji dan na poslu.
       Bilo je teško jutros ustati za posao.Meni najteže.Nikako ne mogu da prihvatim činjenicu da se budim po mraku,dolazim kući skoro po mraku.Kad vidim sunce da zasija ponekad u ove zimske dane ,kroz prozor na poslu,osećam kako mnogo gubim što nisam na suncu,da upijem malo njegovu enegiju i život.
        Obuzela me  je neka melanholija. Ne umem da je definišem. Nemam čak ni osećaj da dolazi Nova godina. Možda što ćemo biti sami kod kuće...možda što nismo negde u prazničnoj atmosferi...možda što nema gužve u kući kada su tu deca i unučići...možda...možda što gubim volju koju sam imala ranije i razmišljam da li je to zbog nadolazećih godina ili prepuštanja...
       
        A onda kažem sebi,e nećeš Cale jer ti nikada nisi bila takva...

         Ustani,pokreni se....pusti muziku...jer kada čuješ muziku ti zaboraviš na sve...i prepustiš se uživanju...a deca ,skoro sva dolaze za  od ponedeljka i biće veselo ...a za početak ...

                                                           


                                            E pa dragi moji,ako ste pomislili da sam se promenila,da nisam tako vesela i nasmejana,da ne volim život....pogrešili ste....samo nisam još popila duplu jutarnju kafu....i uz muziku podigla sebi raspoloženje...sa slušalicama na ušima naravno...samo da pazim da mnogo ne poskakujem na stolici kad dođu deca za knjige...


                                            Živeli dragi moji pratioci,pokrenite se....jedan je život i niko za njega nije zaslužan kako ćemo ga provesti , sem boga i nas...pa...pomolimo se za sve što želimo i mislimo da zaslužujemo... i SREĆNA NOVA GODINA !!!

                                            Ljubi Vas i voli,

                                                                           

среда, 6. април 2016.

Deca - post br. 6 - O suštini roditeljstva

         Razmišljam ovih dana koliko je u svakom segmentu života potrebno znanje, tolerancija i razumevanje.


         Zato je oduvek bilo dobro čitati mudrosti , slušati starije koji imaju životnog iskustva , učiti iz poslovica, učiti na tuđim greškama , učiti na svojim... Kada dublje razmislim potrebno je samo učiti , učiti i samo učiti celog života . Samo obrazovan čovek ne može svojim neznanjem naneti štetu i ugroziti drugo ljudsko biće , bilo psihički ili fizički.
        Dolazimo do početka , do suštine , do roditelja kao najbitnijeg stuba ljudskog društva..Jer neobrazovani roditelji stvaraju decu koja čine ogromne greške u životu, povredjuju sebe, druge ljude, direktni  su krivci svih narušenih društvenih sistema.
        A obrazovanje za život - vaspitanje koje se prenosilo sa kolena na koleno je nešto najbitnije. Negovanje svoje tradicije je osnov na kome se gradi budućnost svakog čoveka.
I na kraju ako roditelji nisu dovoljno obrazovani, ako ne žele da se obrazuju , ako ne shvataju važnost obrazovanja, onda bi bilo dovoljno da poštuju barem 10 božjih zapovesti i nauče decu da ih poštuju.  Time bi  naša misija kao odgovornih ljudskih bića bila završena.
                      Zar ne ?

                                                                     Pozdravlja Vas.

                                                                       

четвртак, 26. новембар 2015.

Deca- post broj 2 /Otuđenje/ - Kids- post No. 2 / Disposal /


IZVOR

Svako u svojoj sobi. Svako u svojoj mišjoj rupi... Svako u svom svetu... u virtuelnom svetu...

 Zabranjen ulazak u sobu! Zabranjena zona! Neprimeren ton ukoliko se krše "podrazumevana" pravila... Bolje poznavanje  virtuelnog "prijatelja" nego brata,sestre... Ne znamo šta bi pričali..o čemu... Vlastititi interesi iznad zajedničkih... Grčevito se boriti za lični status... Mogla bih nabrajati do besvesti .


Zvuči li Vam poznato?

Da li ste se setili trenutaka kada bi u kući nestala struja i svi počeli da izlaze iz svojih "mišjih rupa" jer se osećaju bespomoćno ukoliko nisu na netu,u  SVOM svetu...?!

Koliko puta smo čuli da deca moraju imati svoj prostor,svoje,sobe,svoju tehniku,svoje ,SVOJE ?!!! Koliko smo puta videli da to "svoje" samo pospešuje sebičnost i otuđenje.

Nekada su deca spavala u istoj sobi,ako ne i u istom krevetu...Pričala pred spavanje...znala kako dišu i šta im je u glavi...zagrljeni osećali sigurnost i toplinu SVOGA-RODA SVOGA! I vezani bili celog života jedni za druge kao kost i meso.

Primećujete li razliku?

 Model ponašanja koji se plasira u medijima kroz filmove,savete,literaturu ,  ne pogoduje mentalitetu naroda na našem prostoru.

Zato ,ako nemate odvojene sobe za svoju decu, nemate ni čak odvojene krevete,  niste ni svesni koliko ste mnogo učinili za svoju decu ! Niste im dozvolili da se otuđe!!!
A sad razmislite o ovome što sam Vam rekla, pa potražite primere iz svog života, svog okruženja , pa možemo da ukrstimo mišljenja.


Materijalno blagostanje ne može biti veća potreba od emocionalne ispunjenosti.

                                                    Slažete li se ?

                                                                     Pozdravlja Vas,

                                                                           
                                                                            

четвртак, 13. јун 2013.

Planina Rudnik,selo Šatornja i vadjenje bagremovog meda

Pozdrav dragi moji!Šta ada Vam kazem,slike govore više od rečli.Na leto cu napuniti 53 godine i do sad nikada nisam videla dve duge preko celog neba.Kao prvo rodjena i porasla u stanu.Moja ljubav prema prirodi je nemerljiva.Od kada sam sa Zoranom i sa njim se bavim pčelarenjem,radujem se svakom provedenom danu u prirodi.
I ove godine,kao i do sada, na drugu po redu bagremovu pašu otišli smo na planinu Rudnik u selo Šatornja.Tamo smo upoznali jako drage osobe.Ove godine su nas u svoje dvorište primili divni ljudi- Zoran i njegova majka Sneža.







Nas kamion

vadjenje ramova iz košnica

Ko kaže da se ne veze u prirodi.Ali ovaj put sa žicom,jer se pravi mreža na ramovima u koje se utisne vosak.

Kapa je neophodna da me bas po licu ne izbockaju.A bez knjige-nikako.

Moja ruka-jedna je uspela da me naljuti.

bagremov med

pogled ispod suncobrana









E,tako je proteklo 6 dana na Rudniku.Aktivni odmor.

Pozdravlja VAS,
                        Cale
09 10 body>